Od ARPANET-a do modernog globalnog digitalnog sistema
Internet je danas jedan od najvažnijih tehnoloških sistema u istoriji čovečanstva. On povezuje milijarde uređaja širom planete i omogućava trenutnu razmenu informacija, komunikaciju, trgovinu, obrazovanje i zabavu. Međutim, internet nije nastao odjednom niti je rezultat rada jedne kompanije ili jedne države. On je rezultat decenija istraživanja, naučnih eksperimenata i tehnoloških inovacija koje su počele još sredinom dvadesetog veka.
Razumevanje istorije interneta podrazumeva razumevanje razvoja računarskih mreža, komunikacionih protokola, standarda i tehnologija koje su omogućile da se izolovani računari pretvore u globalnu digitalnu infrastrukturu. Put od prvih eksperimenata sa umrežavanjem računara do današnjeg modernog interneta obuhvata nekoliko ključnih epoha koje su oblikovale način na koji funkcioniše savremeni digitalni svet.
Početak ideje o umreženim računarima
Tokom pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog veka računari su bili izuzetno veliki, skupi i retki. Najčešće su se nalazili u univerzitetskim laboratorijama, državnim institucijama ili velikim istraživačkim centrima. Svaki računar je funkcionisao kao potpuno izolovan sistem i nije postojao jednostavan način da različiti računari razmenjuju informacije ili međusobno komuniciraju.
Naučnici su brzo shvatili da bi povezivanje računara moglo značajno ubrzati naučna istraživanja i razmenu znanja. Međutim, postojali su veliki tehnički problemi. Jedan od najvećih izazova bio je kako omogućiti komunikaciju između računara koji koriste različite sisteme i nalaze se na različitim lokacijama.
U tom periodu, tokom Hladnog rata, američka vlada je finansirala brojna istraživanja u oblasti komunikacionih tehnologija. Cilj je bio razviti mrežu koja bi mogla da funkcioniše čak i u slučaju prekida komunikacije ili uništenja dela infrastrukture.
ARPANET – prva računarska mreža
Godine 1969. nastao je projekat koji se smatra začetkom interneta. Ovaj projekat nosio je naziv ARPANET i razvila ga je američka agencija ARPA (Advanced Research Projects Agency).
Cilj ARPANET projekta bio je povezivanje računara na univerzitetima i istraživačkim institucijama kako bi naučnici mogli da dele podatke i računarske resurse.
Prva verzija mreže povezivala je samo četiri računara koji su se nalazili na sledećim institucijama:
-
University of California, Los Angeles
-
Stanford Research Institute
-
University of California, Santa Barbara
-
University of Utah
Prva poruka poslata preko ARPANET mreže bila je pokušaj da se pošalje komanda „LOGIN“. Međutim, sistem se srušio nakon što su poslata samo prva dva slova. Tako je prva poruka u istoriji interneta bila jednostavno „LO“.
Iako je ovaj eksperiment bio veoma jednostavan, pokazao je da je moguće povezati udaljene računare i razmenjivati informacije između njih.
Revolucija paketnog prenosa podataka
Jedan od najvažnijih koncepata koji je omogućio razvoj interneta jeste paketni prenos podataka (packet switching).
Pre pojave ovog koncepta, komunikacione mreže poput telefonskih linija koristile su sistem u kojem se uspostavlja direktna veza između dve tačke. Ovaj sistem nije bio efikasan za računarsku komunikaciju.
Paketni prenos podataka rešava ovaj problem tako što se poruke dele na male delove koji se nazivaju paketi. Svaki paket sadrži deo informacije i adresu odredišta. Paketi se zatim šalju kroz mrežu i mogu putovati različitim rutama dok ne stignu do odredišta, gde se ponovo sastavljaju u originalnu poruku.
Ovaj koncept omogućava mreži da bude fleksibilna, brza i otporna na kvarove. Čak i ako jedan deo mreže prestane da radi, paketi mogu pronaći alternativni put do odredišta.
Danas se gotovo sav internet saobraćaj zasniva na ovom principu.
Prvi internet servisi
Tokom sedamdesetih godina ARPANET je počeo da se širi i sve više institucija se priključivalo mreži. Sa rastom mreže pojavila se potreba za razvojem različitih servisa koji omogućavaju komunikaciju između korisnika.
Najvažniji servis koji se pojavio u tom periodu bio je elektronska pošta (email). Godine 1971. programer Ray Tomlinson razvio je prvi sistem za slanje poruka između računara na mreži. On je uveo simbol „@“ koji razdvaja ime korisnika i ime računara ili servera.
Email je vrlo brzo postao najpopularniji način komunikacije na mreži i jedan od glavnih razloga za širenje ARPANET-a.
Pored elektronske pošte razvijeni su i drugi važni servisi:
FTP (File Transfer Protocol) omogućavao je prenos datoteka između računara.
Telnet je omogućavao daljinski pristup računarima i upravljanje sistemima sa udaljenih lokacija.
Ovi servisi predstavljali su prve korake ka funkcionalnom internetu.
TCP/IP – standard koji je stvorio internet
Do početka osamdesetih godina postojalo je više različitih mreža koje su koristile različite komunikacione protokole. Zbog toga je bilo teško povezati te mreže u jednu globalnu mrežu.
Rešenje ovog problema bio je razvoj TCP/IP protokola.
TCP/IP predstavlja skup pravila koja definišu kako se podaci šalju kroz mrežu i kako računari međusobno komuniciraju.
IP (Internet Protocol) određuje adresu svakog uređaja na mreži i način na koji paketi putuju kroz mrežu.
TCP (Transmission Control Protocol) zadužen je za kontrolu prenosa podataka, proveru grešaka i ponovno slanje izgubljenih paketa.
Dana 1. januara 1983. ARPANET je zvanično prešao na TCP/IP protokol. Ovaj događaj smatra se rođenjem modernog interneta.
DNS – internet postaje jednostavan za korišćenje
Kako je mreža rasla, pojavila se potreba za jednostavnijim načinom pronalaženja računara na mreži. IP adrese su numeričke i teško ih je zapamtiti.
Zbog toga je razvijen DNS (Domain Name System).
DNS funkcioniše kao telefonski imenik interneta. On prevodi nazive domena koje ljudi lako pamte u numeričke IP adrese koje računari koriste za komunikaciju.
Na primer, kada korisnik u browser unese adresu neke web stranice, DNS sistem pronalazi odgovarajuću IP adresu servera i omogućava uspostavljanje veze.
Ovaj sistem je omogućio mnogo brže širenje interneta jer je značajno pojednostavio korišćenje mreže.
Nastanak World Wide Web-a
Do kraja osamdesetih godina internet je već postojao, ali je bio relativno težak za korišćenje. Većina servisa bila je zasnovana na tekstualnim komandama i zahtevala je tehničko znanje.
Godine 1989. britanski naučnik Tim Berners-Lee, koji je radio u CERN istraživačkom centru, predložio je sistem koji će omogućiti jednostavno povezivanje dokumenata i informacija putem interneta.
Ovaj sistem nazvan je World Wide Web (WWW).
World Wide Web zasniva se na tri ključne tehnologije:
HTML – jezik za kreiranje web stranica.
HTTP – protokol za prenos web sadržaja između servera i browsera.
URL – jedinstvena adresa svake web stranice na internetu.
Prvi web browser pojavio se početkom devedesetih godina i omogućio je korisnicima da pregledaju web stranice kroz grafički interfejs.
Eksplozija interneta tokom devedesetih
Tokom devedesetih godina internet je počeo da se širi iz akademskog i naučnog okruženja u širu javnost.
Pojavili su se prvi popularni web browseri kao što su Mosaic i Netscape Navigator. Kasnije je Microsoft razvio Internet Explorer koji je dodatno popularizovao korišćenje interneta.
U tom periodu nastale su mnoge kompanije koje su danas globalni tehnološki giganti. Internet je počeo da se koristi za online prodaju, pretraživanje informacija i komunikaciju.
Web 2.0 i društvene mreže
Početkom dvadeset prvog veka internet je doživeo novu transformaciju. Umesto statičnih web stranica počele su da se razvijaju interaktivne platforme na kojima korisnici mogu da kreiraju sadržaj.
Ovaj period naziva se Web 2.0.
Karakterišu ga društvene mreže, blogovi, video platforme i online zajednice.
U ovom periodu nastaju:
Facebook
YouTube
Twitter
Wikipedia
Internet postaje platforma za globalnu komunikaciju i razmenu informacija između milijardi ljudi.
Mobilni internet
Razvoj pametnih telefona potpuno je promenio način na koji ljudi koriste internet.
Sa pojavom modernih mobilnih operativnih sistema i brzih mobilnih mreža internet više nije bio ograničen na računare. Ljudi su počeli da pristupaju internetu u svakom trenutku i sa bilo kog mesta.
Mobilne aplikacije, društvene mreže i streaming servisi postali su dominantni oblici korišćenja interneta.
Cloud infrastruktura
U poslednjoj deceniji internet je postao osnova za globalne cloud platforme.
Velike kompanije razvile su ogromne data centre koji omogućavaju skladištenje podataka i pokretanje aplikacija u oblaku.
Cloud tehnologija omogućava kompanijama i programerima da razvijaju aplikacije bez potrebe za sopstvenom server infrastrukturom.
Internet danas
Danas internet povezuje milijarde uređaja širom sveta. Osim računara i telefona, internet koriste i:
automobili
pametni kućni uređaji
industrijski sistemi
senzori
medicinska oprema
Ova mreža uređaja poznata je kao Internet of Things (IoT).
Internet se takođe sve više povezuje sa tehnologijama kao što su veštačka inteligencija, blockchain i napredne komunikacione mreže poput 5G.
Od male eksperimentalne mreže sa četiri računara do globalne infrastrukture koja povezuje gotovo ceo svet, internet je prošao dug put razvoja. Njegova evolucija rezultat je saradnje naučnika, inženjera i istraživača koji su tokom decenija razvijali nove tehnologije i standarde.
Internet danas predstavlja osnovu digitalnog društva i ima ključnu ulogu u ekonomiji, obrazovanju, komunikaciji i nauci. Njegov razvoj se nastavlja i u budućnosti će verovatno igrati još značajniju ulogu u svakodnevnom životu ljudi.
